office

Dnevnik jednog sanjara

Vjera je vjerovala da ljubav bira put.

By  | 

IV

Vjera je vjerovala da ljubav bira put.

Bilo je to sasvim obično jutro, na posao je krenula istim putem kao i godinama unazad. Vodila je neka neobjašnjiva energija, simboličke odluka i vojnička disciplina. Možda zbog toga što je više puta dnevno pješačila cijelom dužinom vojnog organizona, koji je u to vrijeme bio više nego aktivan i prepun disciplinovanih mladića, koji marširaju u ritmu odbrane. Ulicom je srela iste prolaznike i sve ih osmijehom pozdravila, dok nije došla do praga časovničarske radionice, gdje je neko iznenada povukao ka zidu i poljubio strašću ljubavnika, brzinom kradljivca koji bježi od pravde i sa strahom čovjeka koji se plaši ljubavi.
Možda će zvučati kao neka izlizana poezija – ali bio je to poljubac sudbine, kojoj nije mogla okrenuti leđa. Nikad do tog trenutka nije osjetila takvo podrhtavanje tijela, vrelinu krvi koja ludačkom brzinom struji kroz njene vene i buđenje iz sopstvenih iluzija.
Bio je to on, koji je svakog dana u isto vrijeme dolazio da moli za trenutak pažnje i jedan osmijeh sa usana koje ponosno nose ožiljak slobode. Čovjek pun vjere u sebe, sa idejom da sve zna i može, najveći sanjar bez krila da se vine u nepoznate visine … i ipak dijete u godinama zrelog mladića.

Za njega je već neko odabrao put i životnog saputnika… a možda je i sam, to nikad nije mogao jasno sebi objasniti. Bio je jedno od onih tajanstvenih bića, koja nikad ne možete dovoljno upoznati, jer svako novo saznanje vas vuče još dublje i dalje… Bio je sve ono što Vjera nije željela i nije smjela, valjda ga je baš to tjeralo da izdrži 365 odbijanja do momenta u kom se nije više vodio razumom, pa je poranio u susret sudbini dok se Nikšić budio, okupan zracima Sunca.

On je iza sebe imao vezu započetu u tinejdžerskim danima, armiju žena koje je privlačila njegova varljiva narav i dovoljno ludosti da poželi nešto treće.

Ona je željela ljubav i mislila da je spokojan život pred njom. Nije htjela izabrati njega, bilo joj je jasno da se u tuđim vodama ne pliva i da je za nju neki drugi život…

Od tog naizgled običnog jutra su sve njene želje bile uzaludne, a njihov život je postao uzaludna borba, iako su oboje bili spremni da se bore do kraja.

Autor: Tijana Kosić

You must be logged in to post a comment Login