office

Dnevnik jednog sanjara

Mjesec je u znaku škorpije

By  | 

II
    Drhtavih ruku je otključala vrata svoje napornim radom zarađene Zastave, bezbjedno smjestila malo i vragolasto stvorenje među nagužvane buduće uspomene i sjela na mjesto onoga ko upravlja vozilom, a od tog momenta i svojim životom. Sa desnom rukom namještenom iza suvozačevog sjedišta, baš kao što su tadašnji instruktori vožnje učili da treba zauzeti stav tokom vožnje u rikverc, pogledala je kuću u kojoj je ostavila dio svog života i ljubav za koju ne zna da li će ikada postati dio zaborava.

Shvativši da joj pogled ne smije i dalje ostati na tom mjestu, svoje uplakane, zelene oči, je spuštila ka djetetu, koje je sjedjelo nesvjesno trenutka u kom jeste, niti života koji ga čeka. Djevojčica u tom momentu nije mogla znati kroz šta njena majka prolazi, ali je osjećala sigurnost u tom uplakanom pogledu sa kojim se susrela.

Žena sa svojih 25 zima, nije znala kako će obezbijediti krov nad glavom za sve one buduće koje je čekaju, da brine o još jednom životu sem svog. Zato je odma počela potragu za mjestom koje će postati njihov privremeni dom. Nije tu bilo prilike da bira, niti da traži ugođaj, bila je svjesna surove istine, da sa 200-300 maraka mjesečno mora obezbijediti sve za budući život.

Uputile su se ka malom, siromašnom naselju, uskih i trošnih ulica, sa kućama koje liče na romske čerge, prestrašena od pomisli da može ostati bez krova nad glavom i riješena da ovo mjesto bude samo prolazna putanja njihovog novog života.

Ne znam kako bih vam uopšte mogla dočarati ustajali i teški osjećaj tog naselja, jedinog u kom je majka mogla pronaći dom za sebe i ono opipljivo što je od ljubavi ostalo. Čak i sada, dvadeset godina kasnije, u tom se naselju malo šta promijenilo. A to najbolje vide oni koji su imali sreću da ih oskudnost života natjera da tragaju za sobom i boljom sudbinom.

Trošni i grubi tepih sa ožiljcima od nečijih nervozno gašenih cigara, zidovi neravni i izblijeđeli, kao i stanovnici koji kroz ovo naselje prolaze dok odustaju od svega – vrlo brzo je postalo jasno da ovo mjesto nije dom za ženu rođenu sa početkom zime, sviknutu na borbu i pogleda usmjerenog ka sniježnim vrhovima Vojnika i Durmitora.

Autor: Tijana Kosić

You must be logged in to post a comment Login