office

Dnevnik jednog sanjara

I ova priča je falš?

By  | 

Kakvo uzbuđenje! Danas mi je pozvonio poštar sa uobičajenim paketićem iz nekog kineskog gradića. Stigle naočare, više njih – pomažu mi da zaštitim sebe od gluposti koje ne želim da vidim!

Direktno iz Kine, gomila naočara za predstojeću sezonu, koje imitiraju proizvode poznatih dizajnera. Nebrendirane, jer brend sam po sebi ne znači ništa ako ćete narednih mjesec dana da štedite za gorivo i hranu da bi nosili brend, koji ustvari pametno nosi vas. Još manje znači ako vi nijeste ti koji su za njega zaradili.

Zato biram naočare sa kojima ću da se družim jednu sezonu. Dvoumila sam se između njih i onog silnog hamburgera, pa sam shvatila da su one bolja investicija. I pošto su od metala, već tokom sledeće sezone mogu da ih isplatim, na ovom otpadu na kom sam se “poslovno” zadesila, da donesem sve one stare naočare.

Učila me majka, još kao dijete, da razmišljam o dugotrajnim investicijama. Isto me naučila i da novac ne pada sa neba i da ga ona ne bere sa grane, već radi od jutra do mraka.
Ne znam je li me naučila, do sada, svemu što je željela, ali od srca sam joj zahvalna na svemu što jeste. Isto tako ne znam kakva je vaša hijerarhija potreba, ali pošto sam odrasla uz rijedak primjerak majke, ja sam sada na petom nivou Maslovljeve hijerarhije potreba, koja podrazumijeva SAMOAKTUALIZACIJU – zahvaljujući njoj.

 


Kao žena u svojim ranim dvadesetim, odlučila sam da radim kako bih za sebe stvorila nešto, da sebi kupim umjesto da očekujem da mi se kupi, da blogujem iz ljubavi a ne potrebe da mi se poklanja, da razmišljam kako ću napredovati umjesto da trošim energiju na one kojima takav život smeta. Prirodno dođe do toga da se plata koju zarađujem dijeli na mogućnosti da izmamim osmijeh na dragim licima, a ono što ostane je nekih puta dovoljno za fake naočare ili bilo koju drugu stvar koja ne čini trajno zadovoljstvo.



Sve ovo ne pišem kao opravdanje onima kojima smeta moj pogled na život, za njih nemam vremena. Pišem vama koji ste se našli na meti tih koji sude o drugima, da ostanete svoji, jer samo vi znate kako je biti u vašoj koži. Ne živite da bi se dopali svima!!! Na kraju će do vas doći samo ljudi koje privučete svojom energijom.
Ne znam kako vi doživljavate ovo moje trošenje slobodnog vremena – pišite mi o tome, jer bih voljela da znam?! U ovome mi pomažu kreativni ljudi pokrenuti sličnom energijom, svjesni da od ovoga možda nema hleba… ali mi to doživljavamo kao društvenu odgovornost i uživamo u njoj.


Zašto baš ovakve lokacije i zašto priča o životu a ne modi? I to ću vam objasniti čim počne cvjetati cvijeće…


Visoke potpetice- Kitten, Office Shoes ( www.officeshoes.me) .
Za sve ostalo ću vam rado dati informacije u komentarima ispod ili mejlom.

Autor: Tijana Kosić

You must be logged in to post a comment Login